Rođenje automata za prodaju knjiga
Godine 1822. Richard Carlile, britanski vlasnik knjižare, izumio je prvi svjetski automat za prodaju knjiga. U to je vrijeme koncept izdavaštva bio relativno konzervativan. Ako bi službenici knjižara prodavali radikalne knjige zvane "zabranjene knjige", kao što je doba razuma koje je napisao Thomas Paine, bili bi stavljeni u zatvor. Automat izbjegava izravne pregovore između kupaca i službenika, te eliminira mogućnost veće cenzure.
Može se reći da automat za prodaju knjiga nije namijenjen marketingu, već da čitatelji „čuju više različitih glasova“. Iako od tada automat za prodaju knjiga nije populariziran u većim razmjerima, neki ljudi i dalje rade istu stvar na temelju sličnih želja.
Bio je to vikend 1933. Allen Lane, osnivač Penguin Booksa, stajao je na peronu željezničke stanice u Exeteru. Upravo je sreo prijatelja pisca koji će se vratiti u London i želio je kupiti nešto na kiosku s knjigama i novinama na željezničkoj stanici za čitanje u povratnom vlaku. No, bio je šokiran izbornim materijalom za lektiru... To je potaknulo njegov borbeni duh, te je bio odlučan napraviti kvalitetnu knjigu koja pripada tom razdoblju.
Ovakva knjiga ne bi trebala biti samo atraktivna cijenom (knjiga je jednaka cijeni kutije cigareta), već se može kupiti i u tradicionalnim knjižarama. Što je još važnije, može se kupiti na željezničkim kolodvorima, trgovinama duhana i malim lancima trgovina. Nadao se da bi knjige mogle izaći iz knjižnica i knjižara, na stanice i ulice i u ruke pješaka koji su na trenutak stali. Prvo, 1935., inspiriran konceptom "knjiga male veličine" knjigama o albatrosu, objavio je klasičnu seriju džepnih knjiga. Zatim, 1937., dvije godine kasnije, prvi automat za prodaju knjiga Penguin Book dizajniran je za prodaju džepnih knjiga.
Gore spomenuti automati se obično nazivaju "automat" ili "dozator" na engleskom, a "automatizacija distribucije" na francuskom. Bilo na engleskom ili francuskom, njegovo izvorno značenje usredotočuje se na značenje "distribucije i distribucije". Nakon prijevoda na kineski, ova riječ se koristi za naziv "automat". Lišen je konotacije dijeljenja, više nije produžetak ljudskog ponašanja i jednostavno je postao zamjena za prodajne usluge. Moramo reći da možemo fundamentalno pogrešno razumjeti njegovo značenje i zakopati mogućnost fleksibilne upotrebe.
U ovoj eri, automati, kao prodajni kanal knjiga, doista su pomalo pasivni, ali možda možemo pružiti izvrsno izložbeno mjesto za "oživljavanje" njihovog proširenog koncepta. Na javnim mjestima koja nisu namijenjena čitanju, koristi se novi način da se promijeni pristup knjigama, potakne želja čitatelja da uspostave blizak odnos s knjigama i unese zabavu u zbunjeno vrijeme čekanja ljudi. Ti stari automati su transformirani kako bi ljudima pokazali novi izgled i isporučili knjige čitateljima poput Djeda Mraza.
Držati se papirnatih medija osjećaj je mnogih ljudi za cijeli život. No, izdavači ne trebaju samo vidjeti da ono u što vjeruju, njeguju i njeguju nestaju s promjenama vremena, nego i vidjeti širu viziju i odgovornost prilika, surađivati i pronaći mogućnosti za medije i poboljšanje metoda čitanja. Zapravo, tekst se uvijek pojavljuje u različitim oblicima i ulazi duboko u naš život uz pomoć različitih medija. Kao što se automat za prodaju knjiga neprestano mijenja, život se uvijek nastavlja i iznova rađa na različite načine. Mogućnost čitanja je u revoluciji nakladništva.